ERITROPOETIN- I LEK I DOPING

Sadržaj teksta

Eritropoetin je hormon koji kontroliše produkciju crvenih krvnih zrnaca (eritrocita). Što bi iskusni farmakolozi rekli- „sve je lek i sve je otrov, samo je razlika u dozi i individualnoj osetljivosti“, ali možemo dodati da ta granica može biti narušena i svesnom zloupotrebom.

autor: Ass. dr Marija Elez spec. interne medicine, subspec. hematolog


Eritropoetin je hormon koji kontroliše produkciju crvenih krvnih zrnaca (eritrocita). Dominantno mesto produkcije ovog citokina, koji predstavlja signalni molekul za prekursore eritrocita u koštanoj srži, jesu bubrezi i jednim delom jetra. Dok je stvaranje u jetri predominantno u fetalnom i perinatalnom periodu, renalna produkcija je predominantna kod odraslih osoba. Iako je prvenstvena uloga eritropoetina u stvaranju eritrocita, na njegovim drugim biološkim funkcijama bazira i eventualna zloupotreba. Dakle, osnovna uloga eritropoetina je da stimuliše koštanu srž na produkciju eritrocita.

ERITROPOETIN U LEČENJU ANEMIJA

Anemija (malokrvnost) je čest pratilac bolesnika sa hroničnim bolestima bubrega i to upravo zbog nedostatka eritropoetina. Podsticaj za sintezu eritropoetina predstavlja smanjena koncentracija kiseonika u tkivima (hipoksija bilo kog porekla), te je otuda kod anemičnih pacijenata nivo eritropoetina povišen i to ponekad i do 100 puta. Ovo je sprega koja postoji kod anemičnih pacijenata, ali kod kojih su zdravi bubrezi i zdrava koštana srž Međutim, u stanjima oštećenja bubrežne funkcije, stvaranje eritropoetina značajno opada i dolazi do razvoja anemije. Jasno je da nadoknada eritropoetina koji se dobija rekombinantnim tehnikama u laboratorijskim uslovima i potpuno je identičan onom stvorenom u bubrezima, može pomoći u lečenju anemije kod hroničnih bolesti bubrega, pojedinih oštećenja koštane srži (multipli mijelom, mijelodisplastični sindrom), kod malignih bolesti, nekih hroničnih upala i kod bolesnika na antivirusnoj terapiji za HIV. Ovako dobijen eritropoetin „oponaša“ onaj prirodni u potpunosti, a daje se u formi potkožnih injekcija i to u zavisnosti od indikacije jednom, dva puta ili tri puta sedmično, pa čak i jednom mesečno.

Saniranje anemijskog sindroma ovim pacijentima značajno poboljšava kvalitet života jer im nestaju simptomi poput slabosti, malaksalosti. Osim toga, usporava se dalje propadanje bubrežnog tkiva i odlaže početak dijalize, budući da anemijski sindrom dodatno pogoršava „ishranjenost“ bubrega, a time ubrzava njihovo dalje propadanje. I naposletku, saniranjem anemijskog sindroma, rasterećuju se srce i krvni sudovi nepotrebnog opterećenja.

I dok smanjena koncentracija eritropoetina u serumu ukazuje na hronične bolesti, bubrega, njegova povećana koncentracija je dokaz ili tumora bubrega ili zloupotrebe.

ERITROPOETIN-PLEOTROPNI HORMON

Kao što decenije napornog istraživanja stoje iza uspešnog sintetisanja rekombinantnog humanog eritropoetina (rhEPO) čija primena predstavlja u neku ruku spas za pomenuta hronična stanja, tako i pronalazak receptora za eritropoetin (EPO-R) i dokaz da je eritropoetin pleotropni hormon koji ne deluje samo na eritrocite, predstavlja novo područje za dalja ispitivanja. U tom smislu, treba istaći njegov antiapoptotički i antiinflamatorni efekat, kao i uticaj na smanjenje edema, što sve doprinosi oporavku neurona, na čemu se zasniva njegova primena u stanjima povreda kičmene moždine. Zatim, pokušava se primena rhEPO kod pojedinih pacijenata sa depresijom i neurokognitivnim poremećajima, ali i kod bolesnika sa šećernom bolešću, naročito za stimulaciju zarastanja rana.

ZLOUPOTREBA ERITROPOETINA

Zloupotreba eritropoetina kao doping sredstva kod sportista (naročito biciklista, atletičara „dugoprugaša“, brzo-klizača i nordijskog skijanja) se zasniva na stimulaciji eritropoeze (stvaranja eritrocita) iznad fizioloških granica, čime se podiže stepen oksigenacije, a time i opšta snaga i izdržljivost. Ovo može biti prilično opasno. Naime, time što omogućava veću izdržljivost, organizam dođe u stanje dehidriranosti, viskoznost krvi se povećava, što doprinosi stvaranju ugrušaka u krvnim sudovima, srčanih i moždanih udara. Zato je i izričito zabranjen od strane MOK-a, Tour de France-a, ali i drugih sportskih organizacija.

DETEKCIJA ERITROPOETINA KAO DOPING SREDSTVA

Detekcija rhEPO kao doping sredstva nije baš jednostavna i to prvenstveno zbog uniformnosti sa endogeno stvorenim eritropoetinom. Njegov relativno kratak polu-život u serumu (8,5±2,4 časa nakon intravenske, odnosno 19,4±10,7 časova nakon subkutane aplikacije), kao i da se u urinu ne može otkriti nakon 3 do 4 dana od aplikacije, dodatno otežava njegovu detekciju. Srećom, danas postoje i mnogo osetljivije metode kojima se otkriva čak i primena rekombinantnog-humanog eritropoetina više od nedelju dana pre uzimanja krvi ili urina za analizu.

Evidentno je da još nije sagledan pun potencijal rhEPO, ali je jasno da na temelju svih blagodeti bazira i eventualna zloupotreba ovog hormona.

 

NAJNOVIJI TEKSTOVI
02-predijabetes-1-696x696
Opsti