Problem prihvatanja terapije kod bolesnika sa HOBP

Sadržaj teksta

Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) je progresivna bolest koja postepeno napreduje i karakteriše je suženost disajnih puteva zbog čega je protok vazduha kroz pluća smanjen, pa bolesnik diše otežano i vrlo brzo se umara. Bolest ne nastaje odjednom. Razvija se postepeno tokom dužeg vremenskog perioda i u početku je asimptomatska. Kako bolest napreduje disanje postaje sve teže, javlja se nedostatak vazduha i prilikom obavljanja uobičajenih životnih aktivnosti a u najtežem stadijumu i u mirovanju. Bolesnik vremenom postaje sve manje aktivan i kvalitet života mu je sve lošiji.


Najvažniji faktor rizika za nastanak bolesti je pušenje, kao i dugotrajna izloženost prašini i hemikalijama na radnom mestu i zagađenom vazduhu. Pasivno pušenje cigareta takođe predstavlja faktor rizika za nastanak bolesti.

Simptomi koji ukazuju na postojanje HOBP su: hronični kašalj koji je svakodnevno prisutan, hronično stvaranje iskašljaja, otežano disanje koje se opisuje kao nedostatak daha (dispnoja) koje se posebno pogoršava u toku fizičkih napora i za vreme infekcija.

HOBP je danas četvrti uzrok smrtnosti u svetu, a predviđanja su da će se za deset godina naći na trećem mestu. Bez obzira na veliku rasprostranjenost bolesti, o njoj se još uvek malo govori izvan stručnih krugova. Prvi simptomi upozorenja su najčešće otežano disanje i hronični kašalj sa iskašljavanjem. Većina pacijenata se kasno javi lekaru jer kašalj doživljavaju kao uobičajenu pojavu koju pripisuju promeni cigareta, gojaznosti, lošoj fizičkoj kondiciji, što pogoduje bržem razvoju bolesti. Javljaju se lekaru tek kada je kvalitet života prilično narušen ili kada dođe do akutnog pogoršanja bolesti, npr. usled infekcije, a tada je bolest već uzela maha.

Dijagnoza se postavlja na osnovu podataka o postojanju faktora rizika i simptoma, a potvrđuje spirometrijom. Spirometrijom se utvrđuje i težina bolesti što dalje određuje terapiju.

HOBP je neizlečiva progresivna bolest, što znači da kada nastane nema izlečenja već se vremenom pogoršava. Otvorenost disajnih puteva se ne može vratiti u „normalno” stanje. Cilj terapije je da se disajni putevi što duže i što više drže „otvorenim” kako bi se simptomi koje bolesnik oseća uklonili ili bar umanjili i time obezbedio bolji kvalitet života. Ovo se može postići samo ukoliko se bolesnik pridržava propisane terapije.

Koji lekovi se koriste u lečenju HOBP?

U terapiji HOBP koriste se lekovi u inhalatornom obliku, poznatiji kao „pumpice”. Osnovu terapije čine bronhodilatatori. U najlakšim slučajevima koriste se samo brzodelujući bronhodilatatori. Upotrebljavaju se po potrebi za uklanjanje povremenih simptoma. Kod umereno teške bolesti propisuju se dugodelujući bronhodilatatori koji disajne puteve duže vreme drže otvorenim. Ovo je posebno važno jer stalno širenje i skupljanje disajnih puteva pospešuje inflamaciju.

U osnovi zapaljenja kada je HOBP u pitanju nije infekcija mikroorganizmima već nadražujuće dejstvo udahnutih štetnih čestica, gasova i isparenja pa se antibiotici ne propisuju, sem u slučajevima kada je stanje bolesnika pogoršano usled neke bakterijske infekcije.

Lekovi iz grupe antiholinergika, kojoj pripada i tiotropium, imaju sposobnost da duže vreme drže disajne puteve otvorenim. Kliničke studije i praksa su pokazali da ovaj lek svoje dejstvo ispoljava 24 sata što znači da ga pacijenti koriste jednom dnevno, što bitno poboljšava kvalitet života i usporava napredovanje bolesti. Doziranje jednom na dan poboljšava i pridržavanje pacijenta propisane terapije. Prednost ovog leka je i u tome što se ukoliko je to potrebno (u težim slučajevima) može kombinovati sa drugom terapijom namenjenom za lečenje ove bolesti.

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Banner-Hemofarm-Presing
CG-19-INSTA-696x696
05-300x300