(Ne)zahvalnost

Sadržaj teksta

Osobe koje pokazuju zahvalnost imaju optimističniji pogled na život, niži nivo depresivnosti i zavisti. Što se češće doživljavaju zadovoljstvo i zahvalnost, to je veća želja da se zadovoljstvo uzvrati, što pozitivno deluje na proširenje kapaciteta za ljubav. Kod osoba sa nedovoljno jakim kapacitetima zavist podriva osećanja ljubavi i zahvalnosti, kvari kapacitet za uživanje.

autor: Jasna Bulajić-Stepanović, psiholog-psihoterapeut, psiholog Mense Srbije, jasnab@mensa.rs


Oni kroz obezvređivanje i nezahvalnost pokušavaju da se brane od sopstvene zavisti. Narcis ne oseća zahvalnost jer misli da su drugi dužni da mu ispunjavaju želje, da to zaslužuje, a da pritom nikome ništa ne uzvraća.

Sve religije se slažu u jednom, što je u skladu sa opštim moralnim načelom: ako ste u prilici da pomognete nekom u nevolji, učinite to, a ako niste, bar ne odmažite. Nažalost, ne ponašaju se svi u skladu sa tim. Da li vam se desilo da preporučite nekog za posao, pozajmite pare prijatelju, danima slušate o porodičnim problemima šefa ili kolege ili čak konkretno pomognete članovima njihove porodice, a oni vam okrenu leđa? Koliko puta ste bili svedok nečijeg pada, pomogli ne očekujući ništa zauzvrat?

NezahvalnostI onda se toj osobi pruži prilika da vam pomogne ili bar bude neutralna. Međutim, ne samo da ne pokazuje zahvalnost, već vam odmaže.Koliko puta vas je povredilo jer znate da ste za njih bili tu kada je bilo potrebno, a oni su vas izneverili? Pa ste rešili da nikom više ne pomažete, što vas je držalo neko vreme i onda ste shvatili da nisu svi isti, da neki pokazuju zahvalnost, a drugi nezahvalnost. Zašto je to tako?

ZAVIST I ZAHVALNOST

Eksperimentalno je utvrđeno da su osobe koje su pokazivale visok nivo zahvalnosti, imale bolje rezultate na testovima: optimističniji pogled na život, niži nivo depresivnosti i zavisti.

O povezanosti zavisti i zahvalnosti je pisala Melani Klajn u čuvenom delu „Zavist i zahva­lnost“. U depresivnoj poziciji se javlja kapacitet za empatiju, kao i zahvalnost. Što se češće doživljavaju zadovoljstvo i zahvalnost, to je veća želja da se zadovoljstvo uzvrati, što pozitivno deluje na proširenje kapaciteta za ljubav i poverenja u dobre figure.

Osobe sa jakim kapacitetom za ljubav i zahvalnost imaju duboko ukorenjen odnos prema dobrom obje­ktu i mogu da izdrže povremena stanja zavisti, mržnje i tugovanja.

To je osnova stabilnosti i snažnog „Ja“. Kod onih sa nedovoljno jakim kapacitetima, zavist podriva osećanja ljubavi i zahvalnosti, kvari primarno dobri objekat, kapacitet za uživanje.

Kod njih su povremeni, vrlo retki izrazi zahvalnosti uglavnom izazvani osećanjima krivice.

Njihove objektne odnose karakterišu obezvređivanje i nezahvalnost, čime pokušavaju da se odbrane od zavisti: njih boli kad vide da drugi ima ono što oni žele za sebe a nemaju, pa nastoje to da pokvare (za razliku od ljubomore gde je dominantan strah da će se izgubiti ono što se ima). Ne mogu da uživaju u tuđoj sreći jer na sve gledaju kao na takmičenje u kojem oni treba da pobede.

Obično se tokom psihoterapije radom na sebi i sticanjem uvida smanjuje zavist, a zahvalnost i kapacitet za uživanje dolaze do izražaja.

NEZAHVALNOST, NAJČEŠĆI UZROCI

Lakše je razvijati osećaj zahvalnosti kod dece nego odraslih. „Hvala“ je od najranijeg detinjstva jedna od čarobnih reči koja bi trebalo da otvara sva vrata i koja je mala u odnosu na osećanje koje vas preplavi kada vam neko pomogne u nevolji. Međutim, nekim ljudima ne samo da je teško da izraze zahvalnost, već se ponašaju potpuno suprotno. Nekoliko je razloga zašto se neko, kome ste pomogli, može ponašati nezahvalno. Jedan od razloga je što se boji da ćete mu tražiti protivuslugu.

Drugi razlog je što ste bili svedok njegovog pada, videli ste ga u lošem izdanju, u trenutku slabosti, pa se sada ponaša superiorno da bi povratio raniju sliku o sebi i kompenzovao osećanje stida. Primanje pomoći je za mnoge priznanje sopstvenih ograničenja i nemoći, a time i manje sposobnosti. A najčešći razlog ima veze sa pomenutim osobinama ličnosti i objektnim odnosima koji iz toga proističu.

Neki autori smatraju da žene lakše izražavaju zahvalnost, jer muškarci mešaju zahvalnost sa zaduženošću. Oni teže samostalnosti, dok je ženama lakše da prihvate situaciju u kojoj zavise od drugih. Ipak je verovatnije da to nema veze sa polom, već ličnim integritetom.

Integrisana osoba ima kapacitet za zahvalnost, njoj nije čudno da prihvati pomoć jer je i sama pruža. Sa druge strane, suzdržani pojedinci ne veruju u dobru nameru drugih jer ne veruju sebi, pa to projektuju na druge.

NEZAHVALNOST, OSOBINA NARCISA

Materijalizam ima potpuno suprotan efekat u odnosu na zahvalnost.

U potrošačkom društvu nema toliko priželjkivanja, sve je dostupno i usmereno na trenutno zadovoljenje bez odricanja, pa nije ni čudo što je najčešća struktura ličnosti narcistička.Uz narcizam ide doživljaj posebnosti, manipulisanje drugima u funkciji sopstvenih želja.

Narcis ne oseća zahvalnost jer misli da su drugi dužni da mu ispunjavaju želje, da to zaslužuje, a da pritom nikome ništa ne duguje. Umesto zahvalnosti oseća zavist, koju ne prihvata jer bi to podrazumevalo da neko drugi ima ono što on želi, pa se od toga brani tako što misli da njemu drugi zavide.

ZAHVALNOST- MAJKA SVIH VRLINA

Osećanje zahvalnosti je uobičajna reakcija na tuđa dobročinstva. Trebalo bi da je takav odnos recipročan, ali nažalost to često nije slučaj.

Osobe koje nemaju problem sa izražavanjem zahvalnosti lakše zatvaraju loša životna poglavlja.

Kod razvijanja osećaja zahvalnosti najvažnija su mala, svakodnevna ispoljavanja. Ciceron je zahvalnost sa razlogom nazvao „majkom svih vrlina“.

U osnovi kapaciteta za uživanje i sublimaciju, koji se osećaju i u trećem dobu, leže sreća koja je doživljena u najranijem detinjstvu i ljubav prema dobrom objektu koji obogaćuje ličnost. Zahvalnost za zadovoljstva u prošlosti i uživanje koje sadašnjost može da pruži izražava se u spokojstvu.

Roditelji ponovo žive sopstvene živote kroz decu i unuke, naravno ako to nije izraz preterane posesivnosti i pomerenih ambicija. Kapacitet za pomirenost sa sudbinom bez preterane ogorčenosti, pri čemu se ipak zadržava snaga da se uživa u životu, ima svoje korene u detinjstvu.

Ne treba se opterećivati ograničenošću životnog veka, već uživati i biti zahvalan za svaki trenutak proveden sa bliskim osobama.

Budite zahvalni na onome što imate, a ne nezadovoljni onim što nemate. Kao što je rekao Gete: „Najsrećniji je čovek koji može da usaglasi kraj svog života sa njegovim početkom“.

Osobe sa jakim kapacitetom za ljubav i zahvalnost imaju duboko ukorenjen odnos prema dobrom objektu i mogu da izdrže povremena stanja zavisti, mržnje i tugovanja.
Kod razvijanja osećaja zahvalnosti najvažnija su mala, svakodnevna ispoljavanja. Ciceron je zahvalnost nazvao „majkom svih vrlina“.

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Probiotici-baner-300x300px
INSTA-2-696x696
image1-1-696x696